U opštem znači riječ «biti svjestan» (to be aware), «znati» i «biti pri svijesti» za pamćenje. Koren aware (na njemačkom gewarh) znači u enegleskoj i njemačkoj istoriji riječi «previdnost» ili «pozornost». Obično ga nađemo u vezi riječi, kao što je «biti pozoran» ili «postati pozoran na nešto». To znači više nego jednostavno zavedanje ili znanje.
Znači, da otkrijemo nešto, što nijesmo očekivali i što nijesmo pričekivali.
Sa drugim riječima, biti svjestan je znanje ili svijest u stanju napete pozornosti.
Nema spoja između dva ljucka bića, koja nebi uticala jedan na drugoga.
Cilj svih živih bića, također čovjeka, je ista: čim potpunija rast, razvoj, sazrijevanje, plodnost i sa time održavanje života.
Čovjek je obdaren sa razumom i slobodnom voljom, da sam traži i bira svoje cilje.
Na putu samoobrazovanja je prvo potrebno savladati nekoliko prepreka. Najveća među njima je vjerovatno padanje u zablude, slepoću, utvare i prevare.Toga je u našem društvu, koje temelji na bogastvu i dobiti a ne na blagostanju svih, mnogo i to na svim područjima.
Čak i na područje «duhovnog rasta» mrgoli ogromno praznih obećanja i prevara.
Na putu duhovnog rasta nas smeta gubljenje vremena sa plitkim besedičenjem, mišljenjem, da je moguće nešto vrijedno dostići bez truda i odbijanje svega što miriše na autoritatnost i disciplinu.
Korisni koraci na tom putu su: koncetracija na jedan cilj umjesto sto njih; budnost, umjesto da živimo napola budni; duboka svjesnost o sebe i svijetu; razvijanje pozornosti, zbranosti i kritičnog mišljenja.
Osnova svih pravila je, da su uslovi, koje moramo ispuniti, ako želimo doseći ispopunjen život, odricanje pohlepu, prikazama-utvarama i mržnji te dostizanju ljubavi i saosećanja.
Saznanje i učenje umjetnosti života također smeta samozadovoljenju u plitko i bezvredno govorenje. Što je plitko?
Iznad svega, plitko znači: nerazumljivo, beznačajno, puhlo, uličarski ili prostački. Kao plitko možemo reći uravnanost, koju nas u životi zanimju samo površne stvari, ne njihovi uzroci ili duboki slojevi; kao što je osobina, koja ne razlikuje između bistva i nebistva, ili kao osobina koja te dvije stvari preobraća. Možemo reći da plitko izvire iz neživosti, ne odzivnosti, mrtvilu ili iz bilo kojeg drugog interesa, koji nije povezan sa glavnom čovječjim zadatkom: potpuno se roditi.
U prvom vijeku prije Hrista je rimski filozof Cicero prvi upotrebio riječ humanizam i sa time označio ubeđenje, da je bistvo svega u poštovanju pojedinca u kojem je slika cijelog svijeta u malem.
Boško je humanist.
U svoji knjigi otkriva put, razvodnjavanje egovih granica i kako se sa pomoću sve prisutne pozitivne energije spojiti u željeno blagostanje.
O. Renko, dr. med.