Moto i sadržaj 4. knjige

 

AKO UČENIK ULOŽI TOLIKO ENERGIJE 

U DUHOVNI RAST

KOLIKO JE ULOŽI DAVLJENIK 

DA BI DOŠAO DO VAZDUHA

NJEMU SU SVI DUHOVNI CILJEVI 

NA DOHVATU RUKE

SADRŽAJ

 

UVOD 

Koliko nam je poznato iz opšte i dokumentirane istorije čovječanstva, čovjek je stalno težio saznanju, trudeći se da razumije, upozna ili da dobije odgovor na pitanje ko je čovjek, odakle dolazi, zašto živi; što je to svemir, ko je bog, ili od čega zavisi život na zemlji. Arheološki nalazi nam također potvrđuju činjenicu, da su narodi sa istoka kao i oni sa zapada više od pet hiljada godina razmišljali i pisali o pomenutim pitanjima, vrlo tačno analizirali određene pojave u prirodi, na zemlji kao i u svemiru, i o tome ostavili vrijedne dokaze. Tačno je da pojedina dokumenta govore i o pojavama za koje do danas nemamo pravih odgovora i tu još ne znamo zašto su njihova mišljenja bila baš takva, i slično. Različiti pogledi na ovu složenu temu i objašnjenja različitih pojava u većini primjera polazili su od, za njihovo vrijeme, neobjašnjenih energetskih događanja u prirodi kao i od odaziva ljudskog tijela na ta energetska stanja i određene pojave, koje su iz okoline na njega djelovale. Cilj i predmet posmatranja je svakako bilo čovjekov organizam i sva objašnjenja o tim nevidljivim uticajima su se vrtjela oko njegovih fizičkih i funkcionalnih osobina, odnosno neobjašnjivih uticaja prirode na djelovanje tijela i naš čovjekov život na zemlji.

U starom vijeku, u tada malo razvijenom društvu, nedostajala su naučnih objašnjenja za određene pojave u prirodi. Sva ta različita razmišljanja o prirodnim zakonima i prihaćena shvatanja o postanku zemlje bila su primjerna tom vremenu. Interesantno je da su kod nekih naroda prirodne pojave bile opisane tako tačno, da njihova objašnjenja vrijede do danas. Možemo pratiti veliku količinu materijala i zapisa, pisanih simboličnim pismom, i različite priče koje su kroz vrijeme dobijale svoj oblik i logično, otkrivanjem prirodnih zakona, izgubile svoj prvobitni oblik objašnjenja i njihovu namjenu. Bajke, priče, društveni pokreti, politički sistemi kao i religija omogućuju kompletan uvid u neprekidan proces, koji vodi ka kritičnim saznanjima čovjeka i njegov pokušaj da objasni ono što nije bilo moguće objasniti. Čovjek se  opredjelio za dva načina sagledavanja i objašnjavanja svih prirodnih pojava. Prvi za osnovu uzimaju naučna otkrića i naziva se realistički put, i drugi koji na osnovu predpostavki stvara zaključke koji se nijesu mogli naučno ni dokazati ni negirati: taj smjer poznajemo kao idealistički put ili smjer. Idealisti su svakako bili u prednosti, sa religijom na čelu; uz pomoć crkve davali su objašnjenja o svemiru i nastanku čovjeka. Oni su i danas u prednosti, iako je nauka toliko napredovala da možemo provjeriti većinu idealističkih pogleda na svijet.

Pripadnici realističkog pogleda na svijet imali su težak zadatak: za sva dostignuća i objašnjenja morali su imati naučnu podlogu, kako teoretsku tako i praktičnu. Zacrtani put razvoja na naučno dokazanim činjenicama je bio prava smjer, što se vidi iz brzog razvoja naučnih disciplina i tehničkih dostignuća koje danas poznajemo u svijetu. Jasno je da su objašnjenja određenjih pojava bazirana na osnovu prethodnog znanja, tako da se svaka naučna disciplina razvijala sa novo otkrivenim dokazima ili zakonima. Takav postupak je uslovljavalo načelo da se svaki eksperiment izvodi od konačnog stanja, od posledica, i tako omogući put razvoja prema njegovom izvoru. Uzrok za nastalo stanje našao se odnosno odkriven je na kraju ispitivanja i objašnjenja tih pojava dovlo je mnoge naučne discipline do stanja gdje su neki smjerovi još uvjek ostali nedovršeni i nedorečeni, ili nemaju konačnih saznanja i dokaza za uzroke nastalog stanja.

Ako uzmemo za primjer medicinu, koja sa sistemom liječenja danas vlada u našem društvu kao jedinstven i uspješan servis podređen ljuckim potrebama, možemo vidjeti da je njeno djelovanje područje posledica, koje na organizam ostavljaju uzroci za nastalu bolest. Trenutna slika medicinske nauke pokazuje nam da je ona postala jedna od najrazvijenih naučnih disciplina; istovremeno možemo zaključiti da je ona u svom razvoju još nesposobna da se usmjeri na liječenje uzroka u vremenskom periodu kada se posledice na fizičkom tijelu još nijesu pojavile.

Danas izvedeni eksperimenti na prirodnim pojavama moraju imati naučnu osnovu da bi bili i društveno priznati. Dokazi o razrješenju poteškoća, ako ta objašnjenja ne mogu biti naučno priznata mada u praksi daju dobre rezultate, ostavljaju široko polje za razmišljanje. Društvo dopušta mogućnost da je eksperiment dao uspješan rezultat, ali ujedno ostaje kod standardne prakse da ne priznaje taj rezultat kao univerzalnu zakonitost, i tako kompletna dokumentacija odlazi u zaborav, ili na neku od stalaža arhiva. Najupečatljivije to možemo vidjeti kod liječenja sa energijama, gdje medicina i naša zapadna religija ne primaju stare metode liječenja, iako ne može preći preko dokaza da takvo liječenje u praksi daje odlične rezultate, čak i za bolesti koje medicina deklariše kao neizlječive. Liječenjem sa životno-kosmičkom energijom dolazi do nevjerovatnih ozdravljenja, to jest izlječenja za medicinu neozdravljivih bolesti, gdje su tretmani usmjereni na liječenje cijelog tijela, sa početkom od uzroka na energetskom tijelu pa do nastalih posljedica na fizičkom tijelu, i tako uspostavljaju mogućnosti za uspješan obračun sa bolešću. Medicina u tom primjeru ostaje praznih ruku, energetsko liječenje joj je nerazumljivo, posebno to da liječenje ne ostavlja na pacijentima nikakve negativne posledice. Postižu se pozitivni rezultati liječenja, a tretmani utiču na pacijenta tako da mu je bolje, ili se u nekim izuzetnim slučajevima ništa ne desi. Energetsko liječenje sa životno-kosmičkom energijom obuhvata sve tri faze u razvoju bolesti: uzrok, razvoj i posledice kod bolesti na organizmu dok medicina liječi samo posljedice, koje su vidljive na fizičkom tijelu odnosno liječi samo treći stepen u razvoju bolesti.

Pregled energetskog načina liječenja zahtijeva da kroz tretmane ispunimo obadva načina liječenja: medicinski sistem i energetski sistem gdje su moja pravila postavljena na empiriskoj osnovi i redovno daju uspješnu i opšte prihvatljivu metodu liječenja. Odabrana metoda djelovanja sa životno-kosmičkom energijom, koju sam opisao u moje tri prijašnje knige o liječenju sa tom energijom izvodi se na osnovu naučno postavljenih kriterijuma koje uspostavljaju mjerenja energetskih ili duhovnih stanja i transformacijska pravila, definisana kao aksiomi, koji u praksi uvijek daju odlične zdravstvene rezultate.

Moja metoda rada sa životno-kosmičkom energijom je postavljena u tri stepena ili tri koraka:

1. izmjerimo određeno energetsko stanje, koje ujedno predstavlja i zdravstveno stanje mjerenog organa ili organizma,

2. izmjereno energetsko stanje u primjeru bolesti, kada nema dovoljno energije, izliječimo, ili tačnije rečeno popravimo energetsku situaciju, upotrebom transformacijskih pravila, tako da na oboljelom organu usmjerimo, kanališemo dodatno potrebnu energiju i

3. na kraju terapije izmjerimo rezultate našega terapeutskog djelovanja, to jest energetske postupke kontrolišemo, da ustanovimo da li je tijelo na mjestu liječenja dobilo potrebnu energiju i da li to stanje količinski izražava energiju zdravog organa.

Uskoro poslije liječenja, kada se energije izjednače ponovo kontrolišemo stanje i ako organi pokažu zdravo energetsko stanje postupak liječenja je time završen.

Mogli bi reći da je takav postupak liječenja: „mjerimo – popravimo, to jest izliječimo – mjerimo, kontroliramo“ naučno prihvatljiv. To je sklop dva sistema, naučnog koji temelji na osnovu objektivnih, naučno provjerenih i dostignutih saznanja, koji diktiraju naučne sisteme i sa druge strane moje dugogodišnje ljekarsko-terapeutske prakse i otkrivenih aksioma, koji omogućavaju izradu univerzalnih transformacijskih pravila i zakonitosti. Ako želimo usvojiti  energetski sistem mjerenja i transformacijska pravila koja u praksi sigurno daju pozitivne rezultate, moramo sklop tih dviju sistema prihvatiti kao osnovu uspješnog načina liječenja.

1. Mjerenja, to jest instrumenti za mjerenje energetskih ili duhovnih parametara kroz istorijske periode su doživljavali uspješan razvoj i omogućili razvoj različitih tehnika mjerenja energetskih stanja. U starom vijeku su upotrebljavali jednostavna mjerila, izrađena od grane drveta, takozvane rašlje a nešto kasnije se udomaćio kao instrument predmet obješen na tankom špagu kojega i danas poznajemo kao visak. Ti instrumenti ne daju ni danas tačne rezultate: u starom Egiptu su pokušavali da umanje greške time što su izrađivali viske iz različitih materijala i različitih oblika, zavisno od toga što su željeli da izmjere. Mjerenja su bila uspješna samo kod vrhunsko osposobljenjih terapeuta, ili kako ih danas zovemo radiestezista, pa takva mjerenja nijesu mogla bili garant realnom stanju mjerenoga parametra. Tako se  razvilo i dodatno pravilo, da bi mjerni rezultat bio prihvatljiv, moraju dva terapeuta, radiestezista, nezavisno jedan od drugoga dobiti kod istog mjerenja jednak rezultat.

Gledano sa naučne strane ni instrumenti ni metode mjerenja energija nijesu bili prihvatljivi iz vrlo prostog razloga: naučne metode baziraju na fizičkim zakonima koji djeluju na zemlji, dok mjerenje duhovnih, energetskih parametara ne podleže tim zakonima jer kod njih vremensku i komponentu razdaljine možemo zanemariti, isključiti. Taj kamen spoticanja između naučnoga i empirijskog načina obrade energija ostaje živ i danas i pored toga što je rad dvoje ili više nezavisnih terapeuta daje odličan rezultat.

Danas su razočaranja kod merjenja sa viskom nekoliko ublažena upotrebom očnog senzora, koji se je kao mjerač pokazao vrhunskim instrumentom. Taj senzor nema fizičkih ograničenja, kao što to imaju rašlje i visak, reaguje u trenutku, pa su greške skoro isključene. Štetni uticaj na visak i senzor oka ima terapeutov ego, pa je zbog brzog reagovanja očnog senzora lakše trenutačno biti u meditaciji i dobiti točan mjerni rezultat, nego kod viska koji je spor i kome treba dosta vremena da pokaže svoju vrijednost mjerenja. Upotreba obadva istrumenta, viska i očnog senzora, kod svakog mjerenja omogućuje upoređivanje dobijenih rezultata, i takvo dosledno upoređivanje daje tačniji rezultat.

U svojoj dugogodišnjoj praksi sam upotrebljavao i upotrebljavam danas još mnogima nepoznat intuitivni senzor, koji je najprihvatljiviji instrument za mjerenje duhovnih parametara. Visak i očni senzor sam zadnjih deset godina strogo testirao da ustanovim kolika je njihova tačnost mjerenja i zašto u većini slučajeva daju pogrešne rezultate.

Revolucionarno saznanje, koje sam dobio na osnovu više desetina hiljada mjernih testova je da su visak i očni senzor kao i sva druga duhovna mjerila, pod direktnom komandom intuicije, odnosno terapeutovog intuitivnog senzora. Svaka druga i više puta različita objašnjenja o djelovanju viska, rašlji, L-antena, biotenzora i drugih mjernih pomagala su pogrešna, jer je sigurno da sa tim mjernim instrumentima upravlja naš kontrolni sistem energija, intuicija 

Svi testovi izvedeni na parametru odaziva instrumenta, su pokazali da je nastajanje greške zavisi od trajanja vremenskog perioda, koji protiče od postavljenog pitanja do odaziva instrumenta. Procenat greške kod mjerenja je srazmjeran tom vremenu: ako je vrijeme odaziva instrumenta duže, procenat greške je veći i obrnuto. Tako se pokazalo da visku treba više vremena za odaziv, odnosno zahtijeva da duže vrijeme za meditaciju i mjerenja daju veći procenat greške; očni senzor ima kratko vrijeme odaziva i je zbog toga mnogo tačniji instrument, dok kod intuitivnog senzora nema tih poteškoća on reaguje odmah, mogao bi reći da je intuitivni senzor imao odgovor već prije početka mjerenja.

Danas je naučno potvrđeno, da kod mjerenja i liječenja na duhovnom nivou, na nivou energija, kada je terapeut u stanju meditacije, njegovi moždani valovi pokazuju alfa-teta stanje. To odkriće daje mogućnost da se sa naučnim istrumentima kontroliše rad terapeuta u vremenu mjerenja, to jest liječenja, i ocijeni njegovo liječenje na osnovu odaziv moždanih valova za vrijeme terapije. Također obrazovanje kadrova za rad sa energijom, uspješnost terapeuta sa životno-kosmičkom energijom, njihovo duhovno napredovanje, vježbe i slično dobijaju naučnu potvrdu sa kontrolom moždanih valova u vrijeme tih aktivnosti. U mnogim državama zapadnog svijeta, pa i kod nas u Crnoj Gori, sudjelovanje između naučnih ustanova i energetskih mjerenja (osim u nekim rijetkim slučajevima) još uvjek nije moguće. To je samo radi toga, što društvo i njegovo zakonodavstvo daju apsolutnu prednost službenoj medicini i njenim postupcima rada. Sigurno je da će se to stanje promijeniti kada društvo i medicinski stručnjaci prihvate uspješne duhovne zakonitosti i rad sa energijama, ili se uključe u postupke energetskog liječenja.

Kako nas upozorava istorija, vrijeme će pokazati svoje, i vrlo verovatno će se u budućnosti naći kompromis i veza između fizičke kontrole i djelovanja energija u našem tijelu. Možemo vjerovati, da će u skoroj budućnosti doći do stepena, kada će društvo razumjeti i prihvatiti  energetsko liječenje kao normalni postupak u postizanju opšteg zdravlja. Možda će energetsko liječenje postati jedan od smjerova medicinske nauke, ili će postati posebno definisan smjer i način liječenja, odnosno održavanja zdravlja.

2. Liječenjem, koje izvodimo poslije mjerenja i diagnoze stanja u organizmu, izvodimo drugi korak u tretmanu. Taj drugi dio radnog procesa je promjena energetskog stanja, koju izvodimo pomoću transformacija, a to je da iz bezenergetskog stanja ili bolje rečeno iz bolesti, oboleli organi ili organizem privedemo u puno energetsko stanje ili zdravo stanje organizma. Bolesnom organu, koji u trenutku bolesti ima najmanje energije, sa terapeutskim transformacijama omogućimo da primi potrebnu energiju, da povrati zdravo stanje koje je imao kao zdrav organ. Tu promjenu energije postižemo sistemom upotrebe pravila, koji sam već opisao u tri knjige o liječenju sa životno-kosmičkom energijom. U njima sam obrazložio primjer, kada teraput u početku svojega rada teško izvodi transformacijska pravila, pa je potrebno da dobro nauči sistem „uklop – isklop“ da bi se u trenutku iz stresnog stanja preneo u stanje meditaciju, gdje su moždani talasi u alfa-teta području. Alfa-teta stanje meditacije je trenutak kada nam liječenje i transformacijska pravila uspijevaju. Nakon promjene energije iz jednog u drugo stanje, što nam omogućuju transformacijska pravila meditacijsko mantričnih načela, slijedi obavezno poštovanje energetskih zakona, kao i poštovanje saznanja koje je dostigla nauka.

Transformacije za promjenu jednog energetskog stanja u drugo su u stvari meditacija po program koji smo izgradili u našem mozgu. Zakonitosti rada mozga ljudima su već duže vremena poznata: sve što u mozgu zamislimo, on će realizovati: brzo napraviti matricu, odnosno program da se to vrlo lako može realizovati. Samu realizaciju te ideje, to jest zamisli mozga, možemo reći matrice ili programa za realizaciju, postižemo sistemom meditacije, koja je slična transformacijskim pravilima. Ta meditacija na matricu mozga mora ispuniti dva uslova:

– da se postupak meditacije pravilno izvodi i da ne improvizujemo,

– te da vrijeme trajanja postupka meditacije dovoljno dugo traje.

Potrebno je sa visokim stepenom odgovornosti ispuniti ta dva uslova, ako želimo da uspijemo kod liječenja, ili bilo koje druge transformacije. Radi toga koristimo mantre, ili bolje rečeno upotrebljavamo tajne riječi, koje svojim sadržajem i dužinom teksta garantiraju da smo ispunili oba gornja uslova, da pravilno meditiramo i da meditacija dovoljno dugo traje. Vrijeme za izvođenje meditacije zavisi od jezika kojega upotrebljavamo kod transformacija. Ako čitamo mantrični tekst koji je napisan slovima, našim pismom, za bilo koji jezik, tada ćemo morati da koristimo duži period vremena za meditaciju; međutim ako upotrijebimo kao pismo slike i simbole, jezik mozga, vrijeme za izvođenje meditacije se svodi na minimum, skoro da ga nema, i transformacija se izvede kao bljesak.

Za izradu potrebnih mantri za liječenje, odnosno za formiranje tajnih riječi za transformacijska pravila napravio sam na hiljade eksperimenata i došao do zaključka da te tajne riječi zapravo i nijesu tajne, da tekst transformacijskih pravila mora samo da ispuni već  pomenute uslove: da nas tekst tajnih riječi uvede u meditaciju i da naša meditacija dovoljno dugo traje da se matrica to jest program mozga, vremenski može da realizuje. Ukratko rečeno, za uspjeh transformacijskih pravila potrebno je da je tekst pravilno postavljen i da dovoljno dugo traje. Čak nam ni riječi nijesu potrebne: kao što sam gore već pomenuo, možemo ih pretvoriti u jezik mozga, u slike i simbole, pa taj redosled slika i simbola u mislima vidimo, preletimo kao na filmskom platnu, izvedemo transformaciju i uspjeh nam je zagarantovan.

3. Kontrola, ili mjerenje energetskog stanja poslije izvođenja transformacija, poslije terapije to jest liječenja, je treći dio našeg sistematskog postupka terapeutskog rada sa životno-kosmičkom energijom. Mjerenje izvodimo jednako kao pri prvom postupku diagnostikovanja energetskih oštećenja, kada smo dobili sliku energetskog stanja pacijenata. Ta kontrola u trenutku omogućuje uvid u samostalni terapeutski rad i rezultate liječenja. Ona istovremeno omogućuje drugom terapeutu da provjeri uspjeh izvedenoga tretmana na pacijentu; mjerenje je u isto vrijeme i garant da smo liječenje uspješno izveli.

Cjelovit pristup liječenju je metoda da liječimo cijelo tijelo kako, bi ga osposobili da samo uspješno obračuna sa bolešću, što sam detaljno opisao u tri moje knjige o liječenju sa životno-kosmičkom energijom. Metoda zahtijeva da prije liječenja bolesti energetsko i fizičko tijelo pacijenta maksimalno pripremimo za ozdravljenje. Prije terapije je tijelo pacijenta iscrpljeno i nesposobno za odbranu od bolesti, pa ga je potrebno energetski osposobiti za obračun sa bolešću i normalno funkcionisanje. Moja metoda energetskog liječenja, odnosno naša terapeutska intervencija, bez obzira na vrstu bolesti, zahtijeva da prvo liječimo energetsko i fizičko tijelo, i kada smo sigurni da je pacijent dobio energiju u organizam, organizmu pomažemo da savlada bolest. Bolest savladava pacijent a terapeut mu sa kanalisanjem, to jest dovođenjem dodatne energije na oboljelo mjesto, samo pomaže da uspješno povrati zdravo stanje. Sistem liječenja sa životno-kosmičkom energijom je potpuno drugačiji od postupaka koje upotrebljavaju druga na zapadu poznata alternativna ili medicinska liječenja koja liječe bolest i da pomognu organizmu: moj sistem liječenja osposobljava organizam da sam izliječi oboljelo mjesto.

Liječenje sa životno-kosmičkom energijom je božansko, daje skoro uvjek pozitivan rezultat i ujedno je taj sistem liječenja put brzog ozdravljenja bez štetnih posledica za organizam pacijenta i terapeuta. Pregled i analiza podataka o liječenju više hiljada pacijenata su pokazali da je sa terapijom sa životno-kosmičkom energijom bilo izliječeno više od osmadeset posto bolesnih od svih bolesti sa samo od jedne do tri terapija u intervalu od po dva dana i sa nekoliko kontrola preko telefona. Ta sistem zaista daje brzo i kompletno izliječenje organizma.

Postupak izvođenja transformacija da ojačamo organizam pred obračunom sa bolešću bio je potreban radi analize rezultata liječenja sa životno-kosmičkom energijom u primjeni pomoći bolesnima. Rezultati liječenja su dokaz da ljudski organizam ne može postojati ako ne prima iz okoline u dovoljnim količinama životno-kosmičku energiju. Činjenica da redovnom kontrolom energije u tijelu možemo održavati zdravlje je univerzalnog karaktera i možemo ga upotrebiti na svim živim organizmima na zemlji. Isto tako upoređivanjem ezoteričnih saznanja istoka i zapada dolazimo do zaključka da životno-kosmička energija nije nešto novo, neka izmišljena energija, da su tu energiju djelimično analizirali već u starom vijeku. Znali su da postoji neki fluid, neka energija u organizmu kada je on zdrav, kada nije bolestan. Većina informacija i predpostavki o toj energiji je bila djelimično ili slabo obrazložena, često pogrešno definisana, radi toga je kroz istoriju čovječanstva sama ideja i predviđanja o njenom postojanju vrlo slabo tumačena i skoro da nije korištena u sistemima liječenja. Mislioci su najtežu zabludu u vezi energije života u starom vijeku napravili svojom tvrdnjom da tu energiju života proizvodi tijelo samo, jer su tako onemogućili saznanje da tu energiju organizmi primaju iz okoline, iz prostora izvan tijela.

Kao što sam pomenuo, svi pokušaji, poznati iz istorijskih dokumenata, da se objasni pojava života na zemlji, savremenim otkrićima su postali laična i iskrivljena dokazivanja. Vjerovatno da se objašnjenja za život na zemlji u vremenima prije naučnog i tehničkog razvoja nije ni moglo drukčije naći, čovjek je tada bio na takvom nivou društvenog i tehničkog razvoja da mu je to bio jedini mogući pogled na svijet. Naučno nije bilo moguće objasniti od čega čovjek živi, pa se tada mislilo da je logično da je život na zemlji zavisan samo od hrane. Takav pogled na život je ograničio pravilan pristup rješavanju mnogih problema, pa je i danas prisutno mišljenje stručnjaka da se treba čvrsto držati medicinskih načela koja nažalost samo parcijalno liječe bolesti. Isto tako i većina alternativnih metoda liječenja je koncentrisana na liječenje bolesti, na liječenje pojedinih oboljelih organa tijela, a da pri tome zaboravlja na cijeli organizam. Primer bioenergije, gdje se upotrebljava sekundarna energija, dobijena djelovanjem životno-kosmičke energije na organizam, ne može dati dugoročno pozitivne rezultate liječenja. Metoda je parcijalno liječenje, pa tako izliječimo jedan organ, dok drugi organi dožive energetska oštećenja, da ne pominjem zarazu koju može da izazove nezdrava energija bioenergetičara na pacijentu kao i pacijentova na terapeutu.

Možemo zaključiti da se u zadnjih nekoliko stoljeća pravilno razmišlja i pokušavaju se definisati parametri energije, koja nam daje život na zemlji. Na zapadu i istoku, na različitim krajevima svijeta, naučnici pokušavaju da definišu energiju života, pokušavaju je kanalisati i dokazati da čovjek može da živi bez hrane i neko vrijeme bez vode. Sa time se želi usmjeriti misao i interes, dati upozorenje da postoji neka energija, koja je uvjek prisutna u organizmu i koja stvara uslove za naš život na zemlji. Tu energiju ja sam imenovao za životno-kosmičku energiju i opisao svoja saznanja i njene karakteristike u tri knjige. U praksi ta božanska i univerzalna energija potvrđuje:

– da joj je izvor u našoj atmosferi,

– da je organizam prima direktno iz okoline,

– da je kod liječenja ta energija vrlo uspješna i

– da liječenjem ne ostavlja nikakvih posledica na organizam.

Životno-kosmičku energiju prima organizam za svoje potrebe iz okoline, koristi je za svoje funkcioniranje i zaštitu; stvara bioenergetsko polje okolo sebe, koje je direktno u srazmjeri sa količinom primljene energije. Te združene dvije energije su kao primarno i sekundarno eletromagnetno polje: organizam prima životno-kosmičku energiju za svoje potrebe, za funkcionisanje, i pretvara dio te energiju u sekundarno bioenergetsko polje, koje koristi za zaštitu organizma od uticaja štetnih energija. Bioenergija stvara prepreku protoku životno-kosmičke energije, koja se sada nalazi izvan granica polja bioenergije. Tako životno-kosmička energije mora da probije put kroz bioenergetsko polje i stvara u tom polju vrtloge, koje neki izučeni pojedinci mogu da vide: nazvali smo ih tačke otvaranja za organe i sisteme u tijelu, ili čakre, točkove, kako ih zovu u Indiji.

Bioenergija je odličan indikator djelovanja ljuckog organizma i pokazatelj korišćenja životno-kosmičke energije, koja se takođe javlja u srazmjeri pravilnog funkcionisanja našeg tijela. Na primer: ako je organizam oslabio prima iz okoline malo životno-kosmičke energije, zato se pojaviljuje slabo bioenergetsko polje, čakre se deformišu ili zatvore, zavisno od količine protoka energije. Tako imamo mogućnost da mjerenjem stanja bioenergije, stanja aure okolo tijela pacijenta, diagnostikujemo zdravstveno stanje i ocijenimo pravilno djelovanje svih organa i sistema u organizmu, koji su zdravi u srazmjeri sa protokom životno-kosmičke energije.

Sada nam je razumljivo da je životno-kosmička energija eliksir za život i da se dovođenjem te energije u organizam može svaka bolest, pa i za medicinu neizlječive bolesti, izliječiti. Djelovanje te energije na naš organizam ne može biti štetnog karaktera i nema štetne posledice, jer je organizmu ta energija potrebna, i organizam prihvati, prima i koristi samo onu količinu životno-kosmičke energije, koja je njemu potrebna za funkcionisanje, bez obzira na to koliko te energije ima oko sebe. Terapeut sa životno-kosmičkom energijom kanališe tu energiju u tijelo pacijenta, i nije u opasnosti da fizički ili psihički postane bolestan, kao što je to u slučaju liječenja sa drugim alternativnim terapijama. Isto tako, kao i pacijentu, terapeutu je potrebna životno-kosmička energija, pa kod liječenja on kanalisanjem dodatne energije u organizem pacijenta prima u sebe potrebnu energiju, i tako liječenjem drugoga samom sebi održava zdravlje.

Svi moji eksperimenti i pronalaženje životno-kosmičke energije, energije koja nam omogućuje život na zemlji u praksi su izvedeni po mjernoj metodi koju sam već opisao u knjigama i gore ukazao na njihov značaj. Za naziv te energije sam upotrebio njene glavne elemente, koji omogućuju život na zemlji i koji su u direktnoj vezi sa cijelokupnim svemirom. Za prihvatanje tih načela i da bi mogli tu energiju upotrebiti za univerzalne namjere i potrebe na zemlji, u našem slučaju za održavanje zdravlja, moramo naučiti da pratimo i poštujemo prirodne zakone i ujedno da uzimamo u obzir sistem duhovnoga razvoja pojedinca na njegovom putu ka konačnom cilju: upoznavanju duhovnih energija i programa duše, koji brinu za razvoj našeg fizičkog oblika i omogućuju svestrano djelovanje u uslovima u kojima živimo.

 

1. KAKO POČETI

1.1. Religija i crkva

1.2. Ego i unutrašnje Ja

1.3. Ezoterične tehnike i duhovnost

1.4. Obrazovanje i psihologija

1.5. Teorija i praksa

 

2. ENERGIJE 

2.1. Mašine i energije

2.2. Humanoidi

2.3. Pogonska energija

2.4. Pogonska energija, koja je potrebna čovjeku

 

 

 

3. ENERGIJA ŽIVOTA 

3.1. Zemlja i svemir

3.2. Energija svemira i zemlje

3.3. Zemlja i živi organizmi

3.4. Tijelo i energije

3.5. Duša u čovjeku

 

 

4. LJUDSKO TIJELO

4.1. Konstrukcija tijela

4.2. Rođenje djeteta

4.3. Ego i njegovo formiranje

4.4. Djelovanje komandi kod oplođenja

4.5. Čulni organi i senzori

4.6. Energije i duša

 

5. FUNKCIJE U ORGANIZMU 

5.1. Životno-kosmička energija

5.2. Bioenergija

5.3. Čakre

5.4. Put do liječenja

5.5. Terapeutski tretmani

5.6. Metoda terapije

5.7. Nepravilnosti kod liječenja

 

6. REALIZACIJA PROGRAMA

6.1. Energija potrebna organizmimu

6.2. Duša

6.3. Mozak

6.4. Duša i mozak

6.5. Program DNK-a

6.6. Zaštitno polje

6.7. Mjerno polje

6.8. Sistem liječenja

6.9. Stepeni svijesti

 

7. BLOKADE U LIJEČENJU 

7.1. Uticaj mozga

7.2. Ovisnost od droge

7.3. Uticaj alkohola

7.4. Tabletomanija

7.5. Oblik fanatizma

7.6. Lična ubjeđenja

7.7. Blokada alternativnih liječenja

7.8. Osvajanje terapeutskog znanja

7.9. Pacijenti

 

8. UZROCI BOLESTI 

8.1. Energetska oštećenja nepoznatog izvora

8.2. Međusobni uticaji

8.3. Karakteristični međusobni uticaji

 

9. CRNA MAGIJA 

9.1. Što je to crna magija

9.2. Izvođenje magije

9.3. Definicija magijskog uticaja

9.4. Skidanje crne magije

9.5. Kombinovani udari magije

 

10. DUŠA I CRNA MAGIJA 

10.1. Duša i pogledi raznih civilizacija na dušu

10.2. Formiranje karaktera

10.3. Više ličnosti u čovjeku

10.4. Dužnosti mozga

10.5. Dužnosti genetskih programa

10.6. Uloga životno-kosmičke energije

10.7. Mogućnosti terapeutskih tretmana

10.8. Obratni proces, put crne magije

 

11. MENTALNA HIRURGIJA

11.1. Sposobnosti mozga

11.2. Terapeutski odnos i anatomija tijela

11.3. Metoda posvećivanja pozornosti

11.4. Osmatranje unutrašnjih organa

11.5. Terapeut i mentalne operacije

11.6. Kontrola liječenja

 

12. LIJEČENJE NA NIVOU DUŠA

12.1. Ugodnosti koje ima mozak

12.2. Uspostavljanje veze na nivou duša

12.3. Odobrenje za liječenje

12.4. Osnova za liječenje

12.5. Mogućnosti liječenja

12.6. Uloga životno-kosmičke energije

12.7. Zdravlje je sreća

Comments are closed.