CRNOJ GORI ZEMLJI RAJA

Kada je bog dijelio zemlju pojedinim narodima sa namjerom đe da žive na zemlji, bijaše velika gužva. Navalili Rusi, Kinezi, guraju se Španci, Filipinci, tu su crni, žuti i crveni a ponajviše onih ukrštenih, zvali ih mulati, koji vikaše: „Daj meni bilo đe“. Bog pogleda to šareno čudo jedne vrste životinja na zemlji, padne mu u oči da su jedni od njih mali, neki bijahu i veliki, raznih boja kože, čudna ponašanja i osobina. Padne mu u oči neko čudo od čovjeka viši od svih drugih, preko dva metra visok, nosi brke, uzeo komad novine i savija duvan, šmrče i nešto mumla, prije bi se reklo da spava negoli da oće nešto da radi. U gužvi se od njega odbijaju razni narodi, pomalo Njemci, prilično Italijani a bogami ponajviše Turci. Ču bog kako to čudo od čovjeka koji u toj gužvi s´edi a pored njega leži biz´in, nešto promumla: „Đe ste navalili jadovi, ima mjesta za sve, zamalo da se od vas ne prevrnuh.“

Bog poče da dijeli zemlju i reče: „Kinezi, vi ste veliki narod, evo vam Azija, crni vama Afrika, vi crveni u Ameriku,…“ Crnogorac ga prekide i reče: „A đe ću ja jadan“. Bog mu odgovori: „Sačekaj malo, biće mjesta i za tebe“ i nastavi: „Englezi, vi volite more, evo vam ostrvo, Talijani, švrljate gore-dolje, evo vam poluostrvo, vi Germani volite da radite na sjeveru, da se ne preznojite, Arapi u pustinji jer danju spavate, a u noći se od vas ne da živjeti, bit će tu i nešto nafte…“

I tako malo po malo Bog podijeli cijelu zemlju. Gleda ga Crnogorac, još nije bio ispušio cigaru pa mu onako ispod brka zabrusi: „A đe ću ja sada avetinjo“. Boga malo pogodiše te riječi, svu zemlju je već razdijelio i pogleda ponovo to čudo od čovjeka koji pored kreveta drži stolovač da se malo odmori, kad ustane neđe oko podna, pun mana ali bistre glave, viši od njega, baš ga briga za cijeli svijet, na glavi nosi crnu kapu, malo je nakrivio i na kapi sa gornje strane na crvenoj podlozi leži šestougaona zlatna zvijezda. Bog viđe nepravdu, otkine komad svoje zemlje, otkide komad Raja, i dode ga Crnogorcu da u njemu živi.

Tako Crnogorac dođe do svoje domovine prekrasnog mora i visokih planina, dođe do svoje Crne Gore, do jedinog komada Raja na zemlji.

Autor

Teško može čovjek da opiše pomoć nekoga ko mu u najtežim trenucima u životu svestrano pomaže. Čovjek ne nalazi prave riječi zahvalnosti, ne može biti zadovoljan sa nijednom nagradom ili pohvalom, u vlastitim očima je ponižen jer njime vlada osjećaj da je za tu pomoć svaka hvala malo vrijedna. Život svakog pojedinca je težak i u životu se mora boriti za svaki djelić osvojenog znanja ili dostizanja primjerenih uslova za čovjeka dostojan život. To je uzok da se svaki čovjek bori sam za svoje postojanje na zemlji i ako se odluči da pomogne drugome mora da otrgne od svojih usta, mora sebe prikratiti za mnoge ugodnosti a pored toga više puta ga vrijeđaju drugi, koji ga ne razumiju; i ne na kraju, može doživjeti razočarenje i tamo gdje ga najmanje očekuje. Irena Golouh, dobar poznavalac astrologije, ljekarskih osobina trava, autor kvalitetnih melema, tehnike masaža i akupresure, djelovanja kristala na ljudsko tijelo, različitih tehnika liječenja sa istoka, joge i meditacije, sa više od dvadeset godina uspješne prakse, odlučila se da svoj život posveti pružanju pomoći drugima. Na putu traganja, uspjeha i razočaranja upoznala je tehniku liječenja sa životno-kosmičkom energijom i ustanovila da je to naučno saznanje koje traži već cijeli svoj život. Praksa pružanja pomoći drugima, razvijena humana i etička načela omogućili su joj da se brzo i vrlo uspješno uključi u terapeutski rad odnosno liječenje sa životno-kosmičkom energijom. Timski rad joj nije smetao, padove i uspjehe u postizanju terapeutskih rezultata jednako cijeni, i tako je na stručnoj osnovi razvila organizovan sistem liječenja sa životno-kosmičkom energijom, vaspitanja terapeuta i sudjelovanje kod pružanja pomoći bolesnima. Irenino djelo može da ocijeni svaki pacijent, njena pomoć je postala nezamjenljiva kod liječenja sa životno-kosmičkom energijom i ona je glavni nosilac truda i napora za pisanje i štampanje literature o energetskom liječenju i sistemu obrazovanja za duhovni razvoj pojedinaca. Moramo biti svjesni da je terapeutski rad sa energijama pionirski čin i djelo, da energije uložene u njegov razvoj nije moguće vrednovati, i da je svaka hvala, pa i u ovim mojim redovima iskazana, također u ime pacijenata, još uvjek premala nagrada.

Božidar Đurica, autor